IZ POVIJESTI DRUŠTVA: GODINA 1978.

Na Konferenciji Društva stručnih i znanstvenih prevodilaca Hrvatske 10.01.1979. godine, predsjednik inž. Milan Crnobori dao je interesantan prikaz stanja u našem Društvu koncem 1978. godine, koji je ujedno poslužio za izradu plana rada u 1979. godini. Rasprava pokrenuta na temelju njegovog izvještaja otkrila je da se aktivnost članova u Društvu za protekle dvije godine suštinski promijenila, da je ranija nezainteresiranost za probleme Društva zauvijek iščezla i da veliku većinu članova prožima duh suradnje ne samo na planiranju nego i na ostvarenju zacrtanih akcija.(…)
Iz predsjedničkog izvještaja vidimo da nam 531 član uredno ispunjava obaveze prema Društvu, koje se na ohrabrujući način obnavlja, jer mu je u posljednje tri godine pristupilo 289 novih članova. Vidi se da je interes mlađih za nimalo lak prevodilački rad sve veći, a da osoba starijih od 58 godine nemamo već ni 10% od ukupnog broja članova. Pored mladih, sve se više upisuju u Društvo i žene, kojih imamo 220, odnosno 41%.
S obzirom na to što se tokom 1978. godine prevođenjem aktivno bavilo 394 člana, lako je utvrditi da svaki četvrti član još ne može dobiti nikakav prevodilački zadatak od Društva, uglavnom zato što je član nov i još neprovjerenih sposobnosti. Komitenti, naime, povjeravaju Društvu uglavnom teške i komplicirane materijale na prijevod, kojih se mladi i neiskusni sami ni ne smiju prihvaćati, a prisutna je i činjenica da mnogi komitenti traže da im prevodilačke usluge obave iskusniji, njima poznati i od njihove strane već provjereni članovi. To je glavni razlog, što mnogi ne dobivaju posao, a ujedno i dokaz da se moraju ozbiljno prihvatiti učenja. Njima je Društvo dužno ukazati izdašnu pomoć, jer je praksa pokazala, da neki prave dokazane greške u prevođenju tekstova, jer ne poznaju dovoljno stručnu terminologiju ni u našem, ni u stranom jeziku. Nameće se zaključak da se s mladima mora više raditi u okviru jezičnih sekcija i da ove moraju izraditi posebnu metodologiju za ispunjenje svojih zadataka na ovom polju. Hoćeš – nećeš, sekcije moraju ocjenjivati sposobnosti svojih članova i raditi na usavršavanju tih sposobnosti čak do te mjere, da bi same mogle preuzeti odgovornost za podjelu prevodilačkih zadataka svojim članovima.
Na konferenciji se povela riječ i o tome da čak četvrtina od broja članova ne prihvaća prijevode na strane jezike, nego samo na hrvatski, iako većina poduzeća na hrvatski prevode u vlastitoj režiji putem svojih uposlenih prevodilaca. Od našeg Društva se prema tome nekom velikom poslu mnogi ne mogu ni nadati, ako prevode samo na hrvatski.
Slična je ocjena dana i o prevodiocima, koji prevode na strane jezike. I tu se pojavljuje nedovoljno poznavanje stručne terminologije, što rezultira prijevodima, iza kojih Društvo ne može stajati. Po svemu sudeći, stanoviti broj naših članova u svojoj pristupnici olako naveli su da su sposobni za prevođenje na strane jezike. Ta se pojava uočila i kod onih, koji su naveli, da mogu prevoditi konsekutivno, jer kad se postavi pred njih konkretan zadatak, uzmiču govoreći da su mislili na jednostavnije i lakše tekstove.
Iz svega se dakle vidi, da je potrebno pojačati rad sekcija. U tom pogledu dobar nam primjer daje njemačka sekcija koja je intenzivnim radom svojih članova dala već dva sveska terminološkog rječnika i dokazala da se može produbiti rad na usavršavanju prevodilaca. Nisam čvrsto uvjeren, ali je lako moguće, da je ovaj moment utjecao na to da je od svih prijevoda (44.714 kartica) obavila najviše upravo sekcija za njemački jezik (16.510 kartica) i to po svemu sudeći vrlo dobro, jer nismo imali ni jednu reklamaciju. Iza njemačkog u stopu su zahtjevi za prijevode sa i na engleski jezik (15.480 kartica). To znači da su ova dva jezika “zahvatila” 71,4% ukupnog broja svih prijevoda, da su dakle potrebe za ostalim jezicima bile daleko manje (za ruski 3.400, za francuski 2.243, za talijanski 1.462 i za mađarski 1.455).(…) Autor: Cvetko Malušev